Poziv

U vrtlogu ovoga svijeta,
u buci i strci, galami i jurnjavi
često ne čujem i prečujem
Zov Onoga koji svakoga od nas poziva:
Dođi, slijedi me!

On ne viče, ne diže glasa, ne buči.
Njegov je glas… glas tihog lahora,
ali opet tako jasan i snažan.

On probija moju gluhoću…
I daje mi da čujem zov…
Zov djeteta koje treba moj osmijeh,
majke koja treba riječ ohrabrenja.
Bolesnika koji treba moju pomoć,
starca koji treba nježan pogled i malu uslugu.
Djevojke koja treba moj savjet,
sestre koja treba moje vrijeme…

I daje mi snage da ne sustanem na putu,
da se ne umorim, da ne odustanem…
Poziva me da uvijek iznova krenem,
da se ustanem, da nastavim uvijek bolje, više…
Jer On je moja snaga,
moj Život,
moje sve.
s. Doroteja Krešić