U Slavonskom Brodu, prije nekoliko dana, pokopana je vjeroučiteljica Francika Zovko – supruga, majka i baka.
Francika, djevojački Šušak, rođena je 1957. godine na blagdan Svetoga Franje, u Uzarićima (Široki Brijeg) a nakon teške bolesti umrla je 17. 3. 2015.
Stotine onih koji su na vijest o njenoj smrti osobno došli obitelji pokojnice i izraziti sućut u njenom ovozemaljskom domu, komemoracija u Osnovnoj školi „Bogoslav Šulek” u kojoj je kao vjeroučiteljica – mentorica dvadesetak godina predavala vjeronauk, oproštaj, s misom zadušnicom, u župnoj crkvi Svete Obitelji i sam ispraćaj na Gradskom groblju na kojem je bilo više od tisuću ljudi, svjedočanstvo su njenog života i gubitka mnogima bliske i drage osobe. (Sbplus.hr)
(foto:Brankica Lukačević)
(foto:Emilija Dodig)
Govor vjeroučiteljice Nade Golić:
Draga naša Francika, France moja!
Danas bih se usudila umjesto tebe progovoriti: „Moj zemaljski život je svjedočanstvo, kako kad Bog dotakne čovjekov život, ( kroz) srce čovjeka koje mu se otvori; On sam hoda ovom zemljom, posuđuje naše ruke, naše noge, naše oči, naše riječi i sve naše, da bi pokazao svoju blizinu i milosrđe, velikodušnost i brigu, svoju ljubav!“
Da prijateljice moja, to je bio Tvoj hod ovom našom zemljom, svjedočanstvo da onaj žar koji si ponijela iz roditeljskog doma, žar iskrene i predane vjere, kroz sve ove godine ti si znala brižno čuvati. Ali ne samo za sebe, da tebe grije, nego sa željom da se umnoži i dijeli drugima, kako bi se i oni grijali, unosili i raznosili toplinu vjere koja oplemenjuje ovaj svijet, gdje god i kome god ih život i okolnosti donesu.
Progovaram ti u ime nas kolega vjeroučitelja, jer nas je ta žar i spojila u posebno i nezaboravno zajedništvo, ali si ti, osim te uloge, toliko drugih važnih uloga imala: bila si supruga, majka, baka, sestra, tetka, strina, ujna, rođakinja, prijateljica, vjeroučiteljica, razrednica, kolegica, susjeda, dobročiniteljica znanima i neznanima, promicateljica ljubavi i poštovanja prema Bogu, Bibliji, Hrvatskoj, domu i rodu svome, prema svemu uzvišenom, onom što je iznad prosječnog, što teži uvijek većem i boljem.
To sam se puno puta osvjedočila, jer uz Tebe, moja savjest mi je progovarala i opominjala me, kako čovjek ne smije biti zaustavljen na osrednjosti, nego uvijek težiti i ići prema većem i boljem. Imala sam dobar primjer u Tebi u tome; od one odlučnosti i odvažnosti kad je trebalo prihvatiti zadatke koje su drugi izbjegavali ili odbacivali. Dok su drugi posustajali, ti si govorila: idemo! Dok su izbjegavali preuzeti teret na svoja leđa, Ti si, kad bi Gospodin rekao „Zar nikoga nema, nitko da pomogne . . .“ Ti si govorila „Evo mene, . . . ja ću“, među prvima si stavljala sebe u službu suradnice i tražiteljice, koja širom otvorenih očiju, traži i smišlja, kome i kako može pomoći.
Očitovalo se to prvenstveno u tvojoj obitelji, tvome domu čija su vrata uvijek bila širom otvorena i tvojoj gostoljubivosti zbog koje su toliki u tvoj dom navraćali i u njemu se osjećali ugodno.
U Tvojoj župi u kojoj si kao najbliskija suradnica od njezinog stvaranja, toliko divnih tragova služenja ostavila uz svoju rođenu djecu ( Ana koja je svirala, Domagoja koji je ministrirao), do dječice koju si pripremala za sakramente, programa kojima si uljepšavala i proslavljala blagdane, pjevanja u Zboru jer je pjesma bila tvoja velika ljubav, do Biblijske skupine koju si vodila i za koju si se toliko zalagala.
Da je Biblija tvoj izvor i studenac žive vode, vidjelo se po mnogim tvojim izborima i aktivnostima, kad si znala i cijelu župu animirati da se što više kroz čitanje Božje riječi približe i samom Bogu.
U školama u kojima si radila ne štedeći se, svojom kreativnošću i požrtvovnošću, tolike generacije djece i mladih, usmjerila si da budu bolji i čestitiji ljudi u službi pravde i istine. Ti si znala iznijeti i braniti svoj stav, svoju istinu, ne iz želje drugoga obezvrijediti, nego ponuditi i omogućiti da netko čuje drugo i drugačije.
Znakovit je datum tvoga rođenja 04.10. sv. Franjo, tvoj zaštitnik, svetac koji je svojim životom oduševio mnoge koji su za njim krenuli.
Znakovita je bila tvoja bolest i patnja u ove korizmene dane, znakoviti su bili datumi tvojih važnih pregleda, kad se slavila Lurdska Gospa, zaštitnica bolesnih, Blaženi Alojzije Stepinac kojeg si toliko voljela, znakovit je i današnji svetac Sveti Josip zaštitnik umirućih, zaštitnik naše Hrvatske domovine, zaštitnik radnika, zaštitnik Svete Nazaretske obitelji, uzora naših obitelji, naše Župe Sv. obitelji, podsjeća na tvoju brigu i ljubav za svoju i druge obitelji i svaki novi život.
Toliki znakovi u nama stvaraju ponos i čast što smo te poznavali i što si obogatila naše živote, jer progovoriti o daru života koji je toliko bogatstvo i mnoštvo tragova dobrote ostavio, nije lako, jer si svjestan da ne možeš i nećeš spomenuti sve što je bilo posebno, važno i lijepo.
Zato sve spominjem, kad Bogu govorim: Hvala! Hvala za predivan dar Tvoga života ovom našem svijetu, a posebno onima s kojima si živjela i susretala se!
Hvala Bogu za radost vjere, jer iako u ovim trenucima tuge, koja je sastavni dio naše ljudskosti i krhkosti, jer tugujemo što susreta, priča, druženja više neće biti na način kako smo navikli, ipak nošeni darom vjere, radujemo se zbog nagrade koju je Bog pripremio za svaku i kap naše dobrote.
Zato počivaj u Miru Božjem, naša Nebeska Majka Marija neka te dovede svome Sinu i neka ti je laka ova naša hrvatska i slavonska zemlja!
U ime nas kolega vjeroučitelja, iskrena sućut obitelji, rodbini, prijateljima i svima ožalošćenima.
