Pred Vama se nalazi  radni tekst dokumenta (pdf format) o vjerskom odgoju i katehezi, kojega će izdati HBK (Vijeće za katehizaciju i novu evangelizaciju).

Pozivamo na čitanje, promišljanje te kritičku raspravu , konstruktivno komentiranje i provođenje napisanoga:

Da vaša radost bude potpuna – Kateheza i rast u vjeri

Nakon listopadskih duhovnih vježbi u đakovačkoj Betaniji, podsjećamo vjeroučitelje da je omogućen još jedan termin za kvalitetnu duhovnu formaciju:

27. – 29. siječnja 2017. godine (petak – nedjelja)

mjesto: samostan sestara sv. Križa Đakovo -  Betanija

voditeljica: o. Ozana Krajačić

cijena: 200,00 kuna.

Ukoliko ste zainteresirani sudjelovati molimo Vas da nam se prijavite na već znane brojeve ili e-mail:

Katehetski ured Đakovačko – osječke nadbiskupije

Strossmayerov trg 6, 31400 Đakovo

tel. 031/ 802-239 ili 031/ 802-237

e-mail: [email protected]

Poštovani vjeroučitelji,

pozivamo Vas da u Osijeku posjetite izložbu o životu blaženoga Alojzija Stepinca.

Ukoliko Vam satnica i kurikul dozvoljavaju, bilo bi korisno povesti učenike na ovu izložbu kao dio terenske nastave (posebno 5. i 8.razredi).

Institut za novu evangelizaciju “Sveti Ivan Pavao II”, jedan je od nositelja izložbe o kardinalu Stepincu koja će se moći vidjeti u Osijeku u razdoblju od 10. 11. – 23. 11.

Ostale informacije biti će objavljene naknadno.

VJERONAUK U ŠKOLI ZAHTIJEVA I ŽUPNU KATEHEZU

Poruka predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju i novu evangelizaciju

Draga braćo svećenici, redovnici i redovnice, poštovani vjeroučiteljice i vjeroučitelji, draga djeco i mladi, dragi roditelji!

„Radost evanđelja ispunja srce i čitav život svakog onog koji susretne Isusa. Oni koji prihvate njegovu ponudu spasenja oslobođeni su od grijeha, žalosti, duhovne praznine i osamljenosti. S Isusom Kristom radost se uvijek iznova rađa“ (papa Franjo, Evangelii gaudium, br. 1). Na početku nove školske i katehetske godine, a povodom dvadeset i pete godišnjice od ponovnoga uvođenja katoličkoga vjeronauka u hrvatske škole, smatramo svojom obvezom podsjetiti na veliki doprinos vjeronauka u školi kojemu je, kao i župnoj katehezi, jedna od temeljnih zadaća naviještanje Radosne vijesti te pružanje mogućnosti osobnoga susreta s Isusom Kristom.

1. Prije dvadeset i pet godina. Svečano su odjekivale riječi hrvatskih biskupa u Poruci o vjerskom odgoju u školi i župnoj zajednici, upućene javnosti u lipnju 1991. godine povodom ponovnoga uvođenja vjeronauka u školu: „Crkva se smatra pozvanom i dužnom upoznati sve ljude koji to žele s porukom kršćanske vjere o najdubljem smislu čovjekova života i svijeta. Ona to svoje poslanje na poseban način ostvaruje prikladnim oblicima sustavnoga vjerskog odgoja i obrazovanja (vjeronauka) ne samo u crkvenoj (župnoj) zajednici nego i u školi. Na taj način Crkva istodobno ispunja svoju zadaću naviještanja Evanđelja i svoju djelotvornu ljubav na području odgoja i obrazovanja mladih naraštaja“ (br. 1).

Ponovnim uvođenjem vjeronauka u školu Crkva je na vrlo konkretan način odgovorila Isusovu zahtjevu: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio“ (Mt 28,20). Ispunjavajući taj nalog, izrečen bez granica i razlika, Crkva je s velikom ljubavlju pristupila svojoj evangelizacijskoj zadaći. S jedne se strane ta zadaća temeljila na zapovijedi krštenja, a s druge strane na zapovijedi poučavanja. I jednoj i drugoj je zajedničko to što one ne govore o nekoj pravnoj formi, nego što pozivaju na stvaranje i oblikovanje novoga stila života i vjerovanja. Krštenju je prethodilo poučavanje, a poučavanje se ‘nagrađivalo’ krštenjem. Evangelizacija je postala dijelom obrazovanja, a obrazovanje dijelom evangelizacije, za koju je papa Benedikt XVI. ustvrdio da je ‘najuzvišeniji čin ljubavi’ (Poruka za korizmu 2013.).

2. Konfesionalni model vjeronauka. Konfesionalni model vjeronauka, za koji su se prije dvadeset i pet godina odlučili naši hrvatski biskupi, omogućuje evangelizacijski pristup poučavanju kršćanske vjere. Naime, kao što ne postoji kršćanstvo koje ne bi bilo crkveno, tako se ni vjeronauk kao predmet ne smije razumjeti samo kao dio odgojno-obrazovnoga sustava, nego prije svega kao dio crkvene odgovornosti za odgojno-obrazovni sustav u Hrvatskoj. Upravo njegova konfesionalnost nadilazi svaku specifičnu društvenu i kulturološku formu očitovanja kršćanstva, a nauk ispunjava životom.

3. Crkva kao odvjetnica dostojanstva učenika. U vremenu u kojemu čovjek sam sebi postavlja zadaću oblikovati drugoga čovjeka te u tom smislu teži za obnovom odgojnoga i obrazovnog sustava, pri čemu se odgoj i obrazovanje često shvaća kao oblikovanje čovjeka po mjeri potreba društva, svjesna da postoji u čovjeku i ono nemjerljivo, Crkva poput drevne učiteljice vjeruje i zna da „ne učimo samo po riječi koja odzvanja, nego i po istini koja poučava i čovjeka vodi prema njegovoj nutrini“ (sv. Augustin). Tako je Crkva, na određeni način, postala i jest odvjetnica dostojanstva učenika i njihova života što je puno više od stečenih kompetencija i ispunjavanja kriterija, često zadanih izvan sustava odgoja i obrazovanja. Čovjek je najprije stvoren na sliku Božju, a Crkva je pozvana tu istinu tumačiti i štititi.

4. Moć vjeronauka leži u njegovoj nemoći. Naša je Crkva u posljednjih dvadeset i pet godina mnoge svoje snage uložila u organizaciju sadržajno kvalitetnoga vjeronauka te na obrazovanje vjeroučitelja i kateheta. Ono što je artikulirano kao jedan od ciljeva vjeronauka, a odnosi se na omogućavanje osobnoga susreta s Kristom, vjeroučitelji su pozvani ostvariti svojim nastojanjem i radom. No, živjeti s Isusom Kristom, njega dotaknuti i slaviti, samo je djelomično moguće u okviru vjeronauka u školi. Tako moć vjeronauka, pomalo paradoksalno, leži u njegovoj nemoći. Ipak, ta nemoć dobiva svoju snagu u konkretnoj župnoj zajednici. Ona je onaj izvor na kojemu su pozvani utažiti svoju žeđ svi koji čeznu za Živom vodom, Isusom Kristom. Župna je zajednica izvorno mjesto susreta s Kristom i mjesto slavljenja zajedničke kršćanske vjere. Vjeronauk u školi tako zahtijeva i upućuje na potrebu župne kateheze. Ona afirmira njegovu važnost te mu daje konačni oblik.

5. Župna zajednica kao izvorno mjesto naviještanja. Danas smo svjesni činjenice da župna zajednica, zbog različitih okolnosti, posrće u svojim nastojanjima da bude mjestom žive vjere u uskrsloga Krista. Poteškoće na koje ona nailazi nalaze se kako izvan njezinih granica djelovanja, tako i unutar njezina načina života. Naime, s jedne strane, svijet u kojemu živimo, utemeljen često na ‘etičkom egoizmu’ kojemu je najvažnije ostvarenje egoističnih ciljeva, u potpunosti izokreće zlatno pravilo Isusova govora na gori: „Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima” (Mt 7,11). S druge strane postoje mnoge poteškoće unutar same župne zajednice, koje pred nas stavljaju izazov pronalaženja novih odgovora na pitanja: Kako poučavati i učiti te što znači današnjem čovjeku život s Crkvom kao zajednicom vjernika čiji je član postao sakramentom krsta? U traženju odgovora na ta, ali i ne samo ta pitanja, Crkva se iznova okreće svojoj misionarskoj dimenziji djelovanja, njezinu najintimnijem identitetu.

6. Budućnost evangelizacijskoga djelovanja u izvorima je prve Crkve. Evangelizacija, kako se danas naziva misijsko djelovanje Crkve i njezino naviještanje, iznova je postala izazovom života župne zajednice. Povijest Crkve poznaje različite načine misijskoga, odnosno evangelizacijskoga djelovanja. Ipak, sve se više danas u okviru razmišljanja o (novoj) evangelizaciji otkrivaju ona dva modela koja su Crkvu učinila onim što ona jest. Prvi je model kapilarno širenje vjere svjedočanstvom života (u obitelji, među rodbinom, susjedima, prijateljima i drugim različitim skupinama). Drugi je model onaj ‘profesionalni’ gdje misionari (poput svetoga Pavla) pripovijedaju vlastita iskustva vjere širokim slojevima i heterogenim skupinama. Obje su metode, kako to pokazuje povijest misijskoga djelovanja Crkve, bile vrlo uspješne. Držimo stoga da je put budućega evangelizacijskog djelovanja Crkve, između ostaloga, i povratak na izvore. Na tom je tragu i papa Franjo koji veli: „… želimo se potpuno uključiti u društvo, dijeleći život sa svima, slušajući njihove brige, pomažući im materijalno i duhovno u njihovim potrebama, radujući se s onima koji su u radosti, plačući s onima koji plaču i zauzimajući se, rame uz rame s drugima u izgrađivanju novoga svijeta. Ali ne činimo to kao obvezu, kao teret koji nas iscrpljuje, već kao osobni izbor koji nas ispunja radošću i daje smisao našem životu“ (Evangelii gaudium, br. 269). Samo onaj, dakle, tko je oduševljen – oduševljava! Samo onaj tko je susreo Isusa Krista, iznova obnavljajući radost susreta s njim, može radosno naviještati njegovo Kraljevstvo.

7. Snaženje župne kateheze. Draga braćo i sestre, hrvatski su biskupi istaknuli da „školski vjeronauk ne može zamijeniti i učiniti suvišnom župnu katehezu. Ta dva oblika nisu istovjetna, nego se nadopunjuju“ (Na svetost pozvani, br. 25). Danas uviđamo da vjeronauk u školi zahtijeva i župnu katehezu. Zahvaljujući vam za dosadašnju suradnju u vjerskom odgoju vaše djece, nadam se da ćete u vremenu koje je pred nama svesrdno prihvatiti nastojanja vaših župnih zajednica na planu dodatnog snaženja župne kateheze. Neka nam zagovor Blažene Djevice Marije, zvijezde nove evangelizacije, pomogne da otvorena srca prihvatimo radost evanđelja!

Đakovo, 22. kolovoza 2016.

✠ Đuro Hranić

predsjednik Vijeća HBK-a za katehizaciju

i novu evangelizaciju

Poziv na hodočašće

U Slavonskom Brodu, prije nekoliko dana,  pokopana je  vjeroučiteljica Francika  Zovko – supruga, majka i baka.  

Francika, djevojački Šušak, rođena je 1957. godine na blagdan Svetoga Franje, u Uzarićima (Široki Brijeg) a nakon teške bolesti umrla je 17. 3. 2015.

Stotine onih koji su na vijest o njenoj smrti osobno došli obitelji pokojnice i izraziti sućut u njenom ovozemaljskom domu, komemoracija u Osnovnoj školi „Bogoslav Šulek” u kojoj je kao vjeroučiteljica – mentorica dvadesetak godina predavala vjeronauk, oproštaj, s misom zadušnicom, u župnoj crkvi Svete Obitelji i sam ispraćaj na Gradskom groblju na kojem je bilo više od tisuću ljudi, svjedočanstvo su njenog života i gubitka mnogima bliske i drage osobe. (Sbplus.hr)

(foto:Brankica Lukačević)

(foto:Emilija Dodig)

Govor vjeroučiteljice Nade Golić:

Draga naša Francika, France moja!

Danas bih se usudila umjesto tebe progovoriti: „Moj zemaljski život je svjedočanstvo, kako kad Bog dotakne čovjekov život, ( kroz) srce čovjeka koje mu se otvori; On sam hoda ovom zemljom, posuđuje naše ruke, naše noge, naše oči, naše riječi i sve naše, da bi pokazao svoju blizinu i milosrđe, velikodušnost i brigu, svoju ljubav!“
Da prijateljice moja, to je bio Tvoj hod ovom našom zemljom, svjedočanstvo da onaj žar koji si ponijela iz roditeljskog doma, žar iskrene i predane vjere, kroz sve ove godine ti si znala brižno čuvati. Ali ne samo za sebe, da tebe grije, nego sa željom da se umnoži i dijeli drugima, kako bi se i oni grijali, unosili i raznosili toplinu vjere koja oplemenjuje ovaj svijet, gdje god i kome god ih život i okolnosti donesu.
Progovaram ti u ime nas kolega vjeroučitelja, jer nas je ta žar i spojila u posebno i nezaboravno zajedništvo, ali si ti, osim te uloge, toliko drugih važnih uloga imala: bila si supruga, majka, baka, sestra, tetka, strina, ujna, rođakinja, prijateljica, vjeroučiteljica, razrednica, kolegica, susjeda, dobročiniteljica znanima i neznanima, promicateljica ljubavi i poštovanja prema Bogu, Bibliji, Hrvatskoj, domu i rodu svome, prema svemu uzvišenom, onom što je iznad prosječnog, što teži uvijek većem i boljem.
To sam se puno puta osvjedočila, jer uz Tebe, moja savjest mi je progovarala i opominjala me, kako čovjek ne smije biti zaustavljen na osrednjosti, nego uvijek težiti i ići prema većem i boljem. Imala sam dobar primjer u Tebi u tome; od one odlučnosti i odvažnosti kad je trebalo prihvatiti zadatke koje su drugi izbjegavali ili odbacivali. Dok su drugi posustajali, ti si govorila: idemo! Dok su izbjegavali preuzeti teret na svoja leđa, Ti si, kad bi Gospodin rekao „Zar nikoga nema, nitko da pomogne . . .“ Ti si govorila „Evo mene, . . . ja ću“, među prvima si stavljala sebe u službu suradnice i tražiteljice, koja širom otvorenih očiju, traži i smišlja, kome i kako može pomoći.
Očitovalo se to prvenstveno u tvojoj obitelji, tvome domu čija su vrata uvijek bila širom otvorena i tvojoj gostoljubivosti zbog koje su toliki u tvoj dom navraćali i u njemu se osjećali ugodno.
U Tvojoj župi u kojoj si kao najbliskija suradnica od njezinog stvaranja, toliko divnih tragova služenja ostavila uz svoju rođenu djecu ( Ana koja je svirala, Domagoja koji je ministrirao), do dječice koju si pripremala za sakramente, programa kojima si uljepšavala i proslavljala blagdane, pjevanja u Zboru jer je pjesma bila tvoja velika ljubav, do Biblijske skupine koju si vodila i za koju si se toliko zalagala.
Da je Biblija tvoj izvor i studenac žive vode, vidjelo se po mnogim tvojim izborima i aktivnostima, kad si znala i cijelu župu animirati da se što više kroz čitanje Božje riječi približe i samom Bogu.
U školama u kojima si radila ne štedeći se, svojom kreativnošću i požrtvovnošću, tolike generacije djece i mladih, usmjerila si da budu bolji i čestitiji ljudi u službi pravde i istine. Ti si znala iznijeti i braniti svoj stav, svoju istinu, ne iz želje drugoga obezvrijediti, nego ponuditi i omogućiti da netko čuje drugo i drugačije.
Znakovit je datum tvoga rođenja 04.10. sv. Franjo, tvoj zaštitnik, svetac koji je svojim životom oduševio mnoge koji su za njim krenuli.
Znakovita je bila tvoja bolest i patnja u ove korizmene dane, znakoviti su bili datumi tvojih važnih pregleda, kad se slavila Lurdska Gospa, zaštitnica bolesnih, Blaženi Alojzije Stepinac kojeg si toliko voljela, znakovit je i današnji svetac Sveti Josip zaštitnik umirućih, zaštitnik naše Hrvatske domovine, zaštitnik radnika, zaštitnik Svete Nazaretske obitelji, uzora naših obitelji, naše Župe Sv. obitelji, podsjeća na tvoju brigu i ljubav za svoju i druge obitelji i svaki novi život.
Toliki znakovi u nama stvaraju ponos i čast što smo te poznavali i što si obogatila naše živote, jer progovoriti o daru života koji je toliko bogatstvo i mnoštvo tragova dobrote ostavio, nije lako, jer si svjestan da ne možeš i nećeš spomenuti sve što je bilo posebno, važno i lijepo.
Zato sve spominjem, kad Bogu govorim: Hvala! Hvala za predivan dar Tvoga života ovom našem svijetu, a posebno onima s kojima si živjela i susretala se!
Hvala Bogu za radost vjere, jer iako u ovim trenucima tuge, koja je sastavni dio naše ljudskosti i krhkosti, jer tugujemo što susreta, priča, druženja više neće biti na način kako smo navikli, ipak nošeni darom vjere, radujemo se zbog nagrade koju je Bog pripremio za svaku i kap naše dobrote.
Zato počivaj u Miru Božjem, naša Nebeska Majka Marija neka te dovede svome Sinu i neka ti je laka ova naša hrvatska i slavonska zemlja!
U ime nas kolega vjeroučitelja, iskrena sućut obitelji, rodbini, prijateljima i svima ožalošćenima.

Dragi vjeroučitelji!

Potičemo vas na uključivanje u pro-life inicijativu “40 dana za život – Osijek “.
Korizmena kampanja inicijative ” 40 dana za život” traje od 18.2.2015.-29.3.2014.
(od Pepelnice do Cvjetnice).
U Osijeku će se moliti svaki dan od 6h i 30 min do 18 h i 30 min ,ispred KBC Osijek,
u Vukovaru svaki dan od 15h do 18 h ispred vukovarske bolnice,
a u Vinkovcima svaki dan od 19 h – 20 h u bolničkoj kapelici vinkovačke bolnice.

Organizacijski tima 40 dana za život –Osijek ,Vukovar i Vinkovci

Kristijan Šimičić , ( 098 9953696) i Silvija Mašaberg(098 2742423)-Osijek
Lidija Dugan –Vukovar(095 548 9645)
Slađana Petričević-Vinkovci (098 9500222)

http://www.40danazazivot.com/

Ante Mateljan Deset pitanja vjeroučiteljima na početku vjeronaučne godine

Izvor: http://hrcak.srce.hr/